Brojni su razlozi koji mogu dovesti do gubitka zuba. Neki od njih su karijes, ponavljane infekcije, parodontitis ili trauma. Loša higijena i rijetki posjeti stomatologu mogu dovesti do ranijeg gubitka zuba ili čak više njih.

Krajnja opcija u liječenju pojedinog zuba njegova je ekstrakcija, odnosno vađenje. Takvim postupkom uklanja se zub iz čeljusti uz primjenu lokalne anestezije, dok na njegovom mjestu ostaje praznina zbog koje okolno tkivo radi svojevrsnu prilagodbu i kompenzaciju.

Zub prenosi sile na kost i potiče je na stalnu pregradnju. Međutim, gubitkom zuba, zbog promjena u prijenosu sila, dolazi do smanjenja volumena kosti i njene atrofije.

Osim toga, okolne strukture poput obraza, jezika i susjednih zubi prilagođavaju se novonastaloj situaciji. Stoga, ne čudi da se susjedni zubi naginju ili izrastaju prema bezubom području i zatvaraju nastali prostor. Sve to utječe na daljnji plan rehabilitacije.

Zanimljivo je da uslijed potpune bezubosti može doći i do ‘povećanja’ odnosno hipertrofije jezika koji tada popunjava prazne prostore pa privikavanje na naknadno izrađenu protezu može biti otežano.

Nimalo manje važan je i utjecaj gubitka zuba na estetiku osmijeha i cjelokupnog lica te utjecaj na funkciju žvakanja, govora i kvalitete života pacijenta.

Pravovremeno zbrinjavanje novonastale situacije nakon ekstrakcije zuba sprječava nastanak drugih problema zbog čega stomatolog predlaže rješenje u vidu protetske ili implantoprotetske rehabilitacije.